naslovna >  aktivnosti > konferencije > nacionalne manijne 
 

Konferencija Reforma zakonodavstva i politike prema nacionalnim manjinama

Beograd, 22. decembar 2001. godine


Foto galerija

 U beogradskom Sava Centru je 22. decembra odrzana konferencija Reforma zakonodavstva i politike prema nacionalnim manjinama u sklopu javne rasprave o pravcima reformi, a u okviru projekta Centra za liberalno demokratske studije "Stvaranje konsenzusa za reforme". To je peta u nizu od deset planiranih konferencija posvecenih posebnim segmentima tranzicionih reformi u Srbiji i Jugoslaviji, a koje treba da obezbede javnu raspravu u neposrednom dijalogu predstavnika vlasti, nezavisnih eksperata, zainteresevanih organizacija i nevladinih organizacija. Cilj projekta je da ubrza i unapredi rad na reformama i da podstakne podrsku reformama u drustvu.

Uvodnicari na ovoj konferenciji su bili: Rasim Ljajic, ministar za nacionalne i etnicke zajednice Vlade SRJ, akademik Vojislav Stanovcic, rukovodilac ekspertske grupe za izradu nacrta Zakona o zastiti prava i sloboda nacionalnih manjina, i Zoran Lutovac, savetnik predsednika Vlade Srbije. U ime Centra za liberalno-demokratske studije komentator je bio prof. dr Ilija Vujacic.

Ministar Ljajic je prvo ukazao na nasledjene probleme u vidu velikog medjuetnickog nepoverenja i nepoverenja manjina u drzavu, a potom ukazao na ciljeve nove manjinske politike: da manjinsko pitanje ne preraste u teritorijalno, da se ide u susret realnim zahtevima identiteta, da se ostvari puno demokratsko ukljucivanje manjina u javni zivot, da drzava prihvati manjine kao integrativni deo drustva i cuva njihov identitet, da se stepen zastite manjinskih prava harmonizuje sa medjunarodnim standardima. Nacin resavanja problema na jugu Srbije u tri rubne opstine Medvedji, Bujanovcu i Presevu ministar je okarakterisao kao prakticno ispoljavanje uspesnosti te nove manjinske politike. Ukazao je i na razne pravce aktivnosti na njenom ostvarenju, kao sto je potpisivanje bilateralnih sporazuma sa susednim zemljama, koje je u toku sa Hrvatskom, Rumunijom i Madjarskom, kao i ukljucivanje u regionalnu konferenciju o pitanjima manjina.

Ukazujuci na visoku ocenu nacrta zakona od strane Kancelarije Visokog komesara za ljudska prava OEBS-a, ministar je naglasio da postoji puno problema na realizaciji Zakona s obzirom na nedefinisan status savezne drzave, kao i na potrebu da se donesu jos neki zakoni koji se posebno ticu polozaja manjina, a koji bi podrzali zahteve nove manjinske politike kao sto su Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o ombudsmanu i izborni zakoni.

Akademik Stanovcic je ukazao na izuzetnu vaznost za celinu demokratskih promena u SRJ da se "promeni i poboljsa polozaja manjina, da im se obezbedi odgovarajuca zastita kako bi njihovi pripadnici mogli bez diskriminacije uzivati sva gradjanska prava i slobode , da se odrze i unapredjuju elemente svog identiteta i etnicke specificnosti, kao i da efektivno ucestvuju u drustvenom, kulturnom, politickom i drugim oblastima zivota". Potom je objasnio da se pri kreiranju nacrta zakona Radna grupa rukovodila cinjenicama izuzetne heterogenosti SRJ, ustavnim osnovama za njegovo donosenje (cl. 77 Ustava SRJ), kao i medjunarodnim i evropskim standardima i saradnjom sa Savetom Evrope, ali i ukazao na brojne probleme oko pojedinacnih resenja. Na kraju je naglasio da su za zazivljavanje ovog zakona neophodne dalje promene u pravnim sistemima republika, kao i stvaranje atmosfere etnicke tolerancije, sto ce zahtevati stalno i dugotrajno angazovanje.

Zoran Lutovac je govorio o okvirima i sadrzajima nove manjinske politike, isticuci dvostrukost procesa u kome treba da ucestvuju, s jedne strane, vlade, a, s druge, manjine. On se posebno zadrzao na sirokom rasponu delovanja Ministarstva (od prakticnog angazovanja u resavanju pobune na jugu Srbije, preko efektne kampanje za uspostavljanje medjuetnickog poverenja i tolerancije do zakonodavne aktivnosti), ukazujuci na neke kljucne elemente nove manjinske politike i na efekte demokratske politike nove vlasti u ovom domenu iskazane u laganom smanjivanju etnicke distance u poslednjih godinu dana.

Ilija Vujacic je takodje pohvalio angazman Ministarstva na uspostavljanju i realizaciji nove manjinske politike i narocito njegovu prisutnost u javnosti kao faktor uticaja na promenu klime. On je posebno naglasio da se efekti ove politike ne mogu tako brzo ostvariti kao sto je to slucaj kod ostalih tranzicionih reformi, kao i da, za razliku od drugih reformi, smatra da odlucujucu ulogu u domenu manjinske politike treba da odigra politicki faktor, koji se smatra i najodgovornijim za njen uspeh. Povodom problema "provizornosti" savezne drzave, koja je nosilac predloga zakona, i problema njegove realizacije s tim u vezi, on je naglasio da se sa ovim zakonom Jugoslavija legitimisala pred Evropom i da i u slucaju raspada zemlje Srbija i Crna Gora nece moci da izbegnu medjunarodno preuzete obaveze nove manjinske politike i da je to velika zasluga Ministarstva i nacrta zakona. Ali je ukazao i na moguce probleme zbog velikih ocekivanja koja ce usvajanje ovog zakona izazvati kod manjina, a ona se realno nece moci ostvariti brzo zbog potrebnih finansijskih sredstava kojih za to nece biti dovoljno.

U svojoj diskusiji Rodoljub Sabic, potpredsednik Skupstine Srbije, naglasio je da Zakon predstavlja znacajan korak napred nove manjinske politike, pogotovo kada se uporedi sa ranijim stanjem diskriminacije i torture, kojima su bile izlozene manjine. On je upoznao prisutne sa vec nastalim problemima oko realizacije normativnih obecanja, s obzirom da republicki budzet ne predvidja sredstva za realizaciju i izrazio bojazan da u Srbiji nece biti moguce ostvarivati mnoge zahteve koji se postavljaju ovim zakonom.

Predsednik Odbora za medjunacionalne odnose Skupstine Srbije Meho Omerovic se zapitao da li su Srbija i Jugoslavija ovog trenutka spremne za jedan ovako zahtevan zakon i da li necemo doci u situaciju da liberalnost i demokraticnost ovog zakona sutra bude prepreka. U tom smislu je naveo i podatak da je za funkciju ombudsmana u budzetu Republike za sledecu godinu predvidjeno samo 200.000 DM! On je posebno naglasio da je potrebno sto pre uciniti ono sto je moguce bez finansijskih troskova, a to je ukljucivanje pripadnika manjinskih zajednica u javni zivot, posebno u organe policije, uprave, pravosudja i u diplomatiju. On je takodje ukazao na svojevrsne primere "antikampanje" u odnosu na kampanju etnicke tolerancije Saveznog ministarstva, koji vode u suprotnom pravcu. Sprovodjenje zakonskih obecanja ce biti skupo i tesko, zakljucio je.

U diskusiji je ucestvovalo vise predstavnika nacionalnih zajednica. Ramiz Crnisanin iz Sandzackog intelektualnog kluba iz Novog Pazara je ukazao na potrebu sto brze reforme pravnog sistema i na sporost vlasti u ostvarivanju reformi. Takodje je podrzao predlog da se sto pre izvrsi ukljucivanje predstavnika manjina u strukture vlasti: ustavni sud, sudovi uopste, vojska, policija i tako dalje. Da postignutim rezultatima ne mozemo biti zadovoljni ukazao je preko nekoliko primera, koji pokazuju da u medijima i dalje postoje brojni primeri da se promovise etnicka netolerancija, kao i na nespremnost da se prihvati odluka Svebosnjackog sabora da se napusti izraz Muslimani i jedinstveno koristi izraz Bosnjaci. Zivko Sucurlija, profesor Tehnoloskog fakulteta u Beogradu je naglasio da se promena manjinske politike ne zavrsava zakonima, te da iz tog razloga nova manjinska politika zahteva opsti proces demokratizacije, promenu autoritarne svesti i politicke kulture. On je naglasio da Zakon predstavlja dobar okvir za buduce zakone Srbije i Crne Gore. Posebno je podrzao politiku afirmativne akcije, posebno u oblasti obrazovanja, kao i stvaranje fonda za nacionalne manjine kao pretpostavke za sticanje viseg i visokog obrazovanja pripadnika manjina. Aleksandar Lebl, predsednik komisije za pracenje antisemitizma Saveza jevrejskih opstina Jugoslavije, posebno je naglasio potrebu doslednog postovanja krivicnog zakonodavstva, kao i njegove dopune novim odredbama koje bi kaznjavale sirenje lazi o etnickim manjinama ili vecini, negiranje postojanja neke manjine, velicanje ratnih zlocinavca, negiranje genocida i holokausta itd. Osman Balic iz YUROM Centra iz Nisa i clan Prezidijuma svetskog Kongresa Roma je ukazao na potrebu izmene izbornih zakona (posebno spustanje izbornog cenzusa), vaznost usaglasavanja Zakona o lokalnoj samoupravi sa ovim zakonom, kao i na verovatne teskoce u sprovodjenju zakona.

DJura Simic predstavnik Saveza Roma Jugoslavije se kriticki osvrnuo na izlaganje Ilije Vujacica u onom segmentu u kome su osporene mogucnosti ostvarivanja ciljeva zakona putem afirmativne akcije u slucaju Roma, na sta je Vujacic odgovorio da se on nacelno ne slaze sa pozitivnom diskriminacijom i da smatra da ona nije dobra mera, a da nije imao na umu uopste polozaj Roma, jer se clan 4 odnosi na sve manjine koje su bile diskriminisane, a Romi su samo uzeti kao primer. Dino Toplica, predsednik Matice Askalija, ukazao je na diskriminisanost Askalija od strane ministarstva i drzave, naglasavajuci da oni na Kosovu imaju sva prava koja im u Srbiji nisu omogucena. DJura Papuga iz Rusinske matice je ukazao na vaznost afirmacije kulture Rusina i podrzao napore Ministarstva i predlog Zakona. Andreas Kardelis iz Matice Slovaka je naglasio vaznost lokalnog nivoa za ostvarivanje prava manjina i ukazao da je naziv zakona trebalo da bude "Slobode i prava i njihova zastita". Dr Mihailo Fejsa iz Matice Rusina takodje naglasio vaznost donosenja ovog zakona i potrebu da se njegove odredbe ugrade u ostale vazne zakone.

Konferenciji su prisustvovali i prof. dr Vucina Vasovic, Goran Basic, dr Dusan Janjic, dr Bosko Mijatovic i predstavnici drugih manjinskih zajednica u Srbiji i Jugoslaviji. Kao peta u nizu konferencija Otvorenog foruma za izgradnju javnog konsenzusa o reformama, konferencija Reforma zakonodavstva i politike prema manjinama je, po oceni ucesnika, posebno bila korisna zbog ukazivanja na potrebu obuhvatnog angazovanja na realizaciji nove manjinske politike.