naslovna >  aktivnosti > konferencije > Reforma sistema gradskog zemljišta  
 

Konferencija Reforma zakonodavstva o gradskom zemljistu, planiranju i izgradnji

Beograd, 26. januar 2002. godine


Foto galerija

 U beogradskom Sava Centru je 26. januara odrzana konferencija Reforma zakonodavstva o gradskom zemljistu, planiranju i izgradnji u sklopu javne rasprave o pravcima reformi, a u okviru projekta Centra za liberalno demokratske studije Stvaranje konsenzusa za reforme. To je bila sesta u nizu od deset planiranih konferencija posvecenih posebnim segmentima tranzicionih reformi u Srbiji i Jugoslaviji, a koje treba da obezbede javnu raspravu u neposrednom dijalogu predstavnika vlasti i nezavisnih eksperata, sindikata, poslodavaca i nevladinih organizacija. Cilj projekta je da ubrza i unapredi rad na reformama i da podstakne podrsku reformama u drustvu.

Konferencija je okupila vise od 240 ucesnika, sto pokazuje veliki interes koji pobudjuju ova pitanja, posebno u lokalnim zajednicama. Uvodnicari na ovoj konferenciji su bili: ministar za urbanizam i gradjevinu prof. dr Dragoslav Sumarac, predsednik Komisije za izradu Zakona o planiranju i izgradnji arhitekta Marin Kresic, ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom u Vladi Republike Srbije dr Goran Pitic, nezavisni ekspert prof. dr Boris Begovic i komentator u ime CLDS-a prof. dr Dragor Hiber.

U uvodnom obracanju ministar Sumarac je naglasio da se radi o osnovnoj koncepciji i radnoj verziji predloga nacrta zakona o planiranju i izgradnji i da tek prestoji dalje poboljsanje teksta koji je uradila Komisija za izradu zakona. Ukazao je na osnovne razloge donosenja jedinstvenog zakona u ovoj oblasti umesto dosadasnja tri zakona (o planiranju, izgradnji i gradjevinskom zemljistu) da bi se pocelo resavanje mnogobrojnih nagomilanih problema (vlasnicka pitanja, milion bespravno izgradjenih objekata u Srbiji, komplikovana i dugotrajna procedura dobijanja gradjevinskih dozvola, konsolidovanje zemljisnih knjiga itd) i otvorile mogucnosti za ubrzano strano investiranje. Ministar je takodje ukazao da je u sklopu projekta reforme u ovoj oblasti neophodno takodje promeniti ili uskladiti cak petnaestak drugih zakona koji su s ovom oblascu u neposrednoj vezi, kao i dvadesetak uredbi.

Ministar Pitic je posebno naglasio vaznost ovog projekta radi otklanjanja prepreka za strana ulaganja, naglasavajuci da je za dobijanje dozvola i licenci u Srbiji potrebno 40 dana, za naplatu zakasnelih uplata 8 nedelja, a za sprovodjenje sudskog postupka citavih 40 nedelja. Uporedjujuci iskustva drugih zemalja centralne i istocne Evrope, on je posebno naglasio brojne komercijalne i nekomercijalne rizike koji sprecavaju brze otvaranje prostora za strana ulaganja od kojih mnogi zavise od nesredjenog stanja u oblasti gradskog zemljista i izgradnje.

Arhitekta Marin Kresic je u ime Komisije za izradu Zakona o planiranju i izgradnji izlozio osnovne elemente Koncepcije uredjenja ove oblasti i Radne vertije nacrta zakona "koji bi trebao da u graditeljsku praksu vrati pravila". Ukazujuci na problem ustavnih ogranicenja, on je naglasio da se iz tog razloga ovim predlogom ne pravi radikalni otklon od postojece prakse, vec inovacvije u zakonskim resenjima, kao prvi i znacajan korak u pravcu slicnih propisa u EU. U tom smislu je posebno ukazao na osnovne ciljeve novog zakona po modelu evropske prakse (posebno naglasivsi decentralizaciju, demokraticnost, odgovornost, primerenost i primenljivost Zakona), kao i na njegove osnovne elemente koji se tricu prostornog planiranja, urbanistickog planiranja, zemljista, izgradnje i upotrebe objekata.

Prof. dr Boris Begovic je ukazao na sire okvire reforme u oblasti grdskog zemljista ukazujuci na neophodne elemente za to sadrzane privatnoj svojini nad gradskim zemljistem, trzisnoj regulaciji, ogranicenoj drzavnoj intervenciji, niskim porezima i vladavini prava. Analizirajuci trenutno stanje u ovoj oblasti i zahteve reforme, on je posebno govorio o uslovima reformi, dinamici, privatizaciji gradskog zemljista, uvodjenju trzista i ulozi drzave. Komentarisuci pojedina resenja u Konceptu i Predlogu zakona on je predlozio da se ipak rade dva zakona: Zakon o gradjevinskom zemljistu i Zakon o planiranju i izgradnji u uzem smislu.

Prof. dr Dragor Hiber, kao komentator iz Centra za liberalno-demokratske studije, dao je sinteticki pogled na "prividno suprotstavljene projekte", posebno u pravnom aspektu. On je posebno ukazao na osnovni problem privatnog vlasnistva, upozoravajuci da zakonodavac tome treba da obrati posebnu paznju. Posebno je ukazao na problem zemljista kada se postavlja pitanje legalizacije bespravno podignutih objekata, jer se to odnosi samo na objekte ali ne i na zemljiste. Pre svake privatizacije, denacionalizacije i slicno potrebno je uciniti "bilo kakvu identifikaciju titulara, bilo kakvog prava na zemljistu". U diskusiji su ucestvovali prof. dr Vladimi Macura (Zavod za planiranje razvoja grada, Urbanisticki zavod Beograda), Miodrag Vujosevic (Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije), Mirko Cvetkovic (zamenik ministra za privatizaciju), Slavenko Grgurevic (predsednik Lige za zastitu privatne svojine), prof. Borislav Stojkov, prof. dr Branislav DJurdjevic (Gradjevinski fakultet u Beogradu), gosp. Gerhard Frühbauer (direktor austrijske kompanije OMV Jugoslavija d.o.o.), prof. dr Miodrag Ralevic (Predsednik Udruzenja za urbanizam Srbije), Dusan Pajovic (Udruzenje urbanista Srbije), Dragutin Radosavljevic (direktor Fonda za uredjenje gradjevinskog zemljista Opstine Kragujevac), prof. dr Gavrilo Mihaljevic (prof. Ekonomskog fakulteta u Beogradu i clan Komisije), Petar Sijan (potpredsednik Udruzenja za ocuvanje graditeljskog nasledja i ambijenata, Beograd), Veljko Vujacic (predavac na Oberlin koledzu, SAD), arh. Miodrag Ferencak, Slavka Zekovic (Institut ua arhitekturu i urbanizam Srbije), Bozidar Stojanovic, Ivica Savic (direktor Direkcije za izgradnju, urbanizam i gradjevinsko zemljiste, Smederevo)

U veoma obuhvatnoj, ali i fokusiranoj raspravi koja je usledila vecina ucesnika se kriticki ovrtla na pojedina resenja nove koncepcije i radne verzije predloga nacrta zakona, ukazujuci na razlicite elemente koje bi trebalo drugacije postaviti i resavati. Kao i na drugim raspravama povodom reformi, i ovde je dominiralo pitanje sta raditi u neodgovarajucem ustavnom i zakonskom okviru i da li ici na palijativne promene koje bi cekale do donosenja novog ustava ili ne ciniti nista i cekati promenu ustava, oko cega su se ucesnici rasprave podelili u misljenjima. Pojedini komentari predloga projekta su na momente bili jako kriticni i polemicni prema pojedinim resenjima, pa i koncepciji u celini, ali je u osnovi ceo tok rasprave bio konstruktivan. Na kraju su ministar Sumarac i clanovi komisije odgovarali na pojedina pitanja i primedbe ukazujuci i sami na mnoga ogranicenja koja postoje i na poslove koji se jos moraju obaviti u promeni regulative i odnosa u ovoj oblasti.